Reportaža donosi dio utisaka, poruka, i slavlja Crkvenih općina: Kamenac, Vinkovci i Bjeliševca koja su vrhunac duhovne adventske obnove, a zaključuje se kroz Badnje i Božićno Bogoštovlje (24. i 25. prosinac 2014.).
Reformirana crkva Kamenac
Voditelje pastoralne službe, vlč. Jožef Arpaši, poručio je sljedeće: «Ove godine prvog dana Božića molitvena sala bila je puna vjernika. Održano je svečano bogoštovlje, a tekst propovijedi čitana je iz knjige Izaija 9,1. Završetkom bogoštovlja, djeca vjernika pristupila su recitiranju božićnih pjesmi u čemu su im se pridružile i vjernice, čitajući pjesme koje su i one recitirale kao djeca za Božić. Tako smo se istovremeno sjetili djetinjstva, sa razdraganom djecom u mislima smo se okrenuli budućnosti. Djeci su podijeljeni pokloni od zajednice u Kamencu. Samo bez Gospodina hodamo u mraku, s Njim zajedno poznajemo put i Njegovo svjetlo nosimo sa sobom. Međutim, ne mi, već On svijetli kroz nas, ali s njim zajedno nekim čudom i mi možemo biti svjetlost ovoga svijeta.» poručio je vlč. Arpaši.
Reformirana crkva Vinkovci
Svećenica Crkvene općine, vlč. Andrea Langh, ovako je opisala najavu Kristova rođenja i Bogoštovlje: «Na Badnjak održano je Bogoštovlje u Crkvenoj općini. Čitala se Riječ Božja iz Starog zavjeta koja naviješta dolazak Isusa Krista i daje uvid u Njegovu službu, te nekoliko čitanja iz Novog zavjeta koja govore o okolnostima pod kojima je Spasitelj svijeta rođen. U propovijedi je istaknuta važnost tog događaja za sve nas, kao i činjenica da smo spasenje po Kristu Isusu primili kao nezaslužen dar, te da se iz zahvalnosti trebamo sve više truditi živjeti život ugodan Bogu, kako bismo uistinu postali svjetlo svijetu; živo svjedočanstvo Božje ljubavi ovdje na zemlji. Tijekom Bogoštovlja su se pjevale prikladne pjesme, te je nakon blagoslova slijedilo dijeljenje poklona djeci.»
Reformirana crkva Bjeliševac
Voditelj pastoralne službe, vlč. Branimir Bučanović, poručio je sljedeće: «Badnje i Božićno Bogoštovlje vrhunac je adventske duhovne obnove i posebno vrijeme kada se vjera, u Boga kroz molitvu, Riječ Božju i hvalospjeve, utvrđuje. Djeci su podijeljeni pokloni koji njima vidljivo i razumljivo svjedoči brigu roditelja i zajednice.
U biblijskim navještajima istaknuta je kako adventsko vrijeme karakterizira iščitavanje biblijskih navoda koji svjedoče o najavi dolaska Gospodina Isusa Krista. Oni pokazuju kako je Bog bio aktivan tijekom povijesti te je svoju volju objavljivao. Božja objava je u punini pokazana po Isusu Kristu. Njegovim utjelovljenjem, koje slavimo na Božić, Bog je u punini pokazao sebe svijetu, te je očitovao i najveću ljubav. Vrhunac te ljubavi je pomirba Boga sa čovjekom. Zbog Božje ljubavi potrebna je čovjekova odgovornost. Pokazatelj te odgovornosti je pokajanje vidljivo u obraćenju tj. duhovnoj obnovi i potpunom predanju Bogu. Iz odgovornosti proizlazi i poticaj na život s Bogom. To je izazovan, ali blagoslovljen put koji vodi u vječnu i blaženu nadu i radost u Bogu. Zbog toga je izvorni smisao Božića aktualan i danas: dok živimo i obavljamo obaveze života možemo rasti u spoznaji, duhovnosti i višem smislu života, to pomaže u savladavanju svakidašnjih izazova, jer vječni Bog postaje dijete ne bi li bio središte ljudskog srca!»
Proslava Isusova utjelovljenja svjedočanstvo je vjere u Boga i potvrde krsnog saveza koju je Bog učinio sa vjernikom. Reformirana crkva taj Kristov, a biblijski utemeljenu, nauk njeguje od vremena kršćanske reformacije.
Skupština Hrvatskog biblijskog društva održana je, u prostorijama društva, 16. prosinca 2014.g. Podnijeta su izvješća, usvojen novi Statut (usklađen sa izmjenama Zakona), izabran predsjednik i dopredsjednik, te članovi Upravnog odbora.
Od siječnja 2011. do rujna 2014. Društvo je tiskalo i distribuiralo više od 30 000 Biblija, dijelova Svetoga pisma i literature biblijskog sadržaja. Društvo je najveći distributer i promotor Svetoga pisma u Hrvatskoj kojega podupiru Katolička, Pravoslavne, Crkve reformacije i neovisne Crkve. U ime Reformirane Crkve nazočni su bili : vlč. Jožef Arpaši, i vlč. Branimir Bučanović.
Na novi mandat za predsjednika društva izabran je g. Dražen Brodarić, a dopredsjednik društva je g. Branimir Bučanović.
Povodom izbora za potpredsjednika HBD-a g. Branimir Bučanović je izjavio: "Razlog zbog kojega sam prije petnaestak godina pristupio društvu bio je što sam se slagao sa ciljem Društva: rad na promicanju Svetoga pisma. Vjerujem da je Biblija - božanska, bogoduhna - knjiga darovana čovjeku za njegovu duhovnu i društvenu dobrobit. Ta činjenica daje mi želju da nadalje podržavam i promičem rad Društva."
Društvo se predstavlja (www.hbd.hr) sljedećim riječima : "Hrvatsko biblijsko društvo ustanovljeno je 6. lipnja 1995. godine na inicijativu Sjedinjenih biblijskih društava (United Bible Societies) u čijem se članstvu i samo nalazi od početaka djelovanja.
Od samih početaka Hrvatsko biblijsko društvo ima interkonfesionalni i ekumenski karakter, te je po tomu jedinstveno u Hrvatskoj, odnosno u njegovom radu kroz pojedina tijela Društva aktivno sudjeluju predstavnici sljedećih Crkava: Katoličke Crkve, Grkokatoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve Pravoslavne (Srpske i Makedonske), Evangeličke Crkve, Reformirane Crkve, Baptističke Crkve, Evanđeoske – pentekostalne Crkve i Adventističke Crkve.
Hrvatsko biblijsko društvo formirano je kao udruga sa zadaćom promocije Svetog pisma kroz prevođenje, publiciranje i distribuciju Biblije. Cilj Društva je pružiti ljudima Bibliju na jeziku koji će razumjeti i po prihvatljivoj cijeni koju će moći platiti. Društvo je pritom neprofitna organizacija i uzdržava se kako od prodaje Biblijskih izdanja, tako te i od potpora iz domovine i inozemstva.
Do danas je Hrvatsko biblijsko društvo realiziralo više izdavačkih projekata, ili samostalno, ili u suradnji s drugim izdavačima aktivnim na tom polju. U više navrata u suizdavaštvu s Kršćanskom sadašnjosti objavili smo tzv. Zagrebačku Bibliju. Hrvatsko biblijsko društvo objavilo je i više dječjih naslova s biblijskom tematikom, kao i biblijske priručnike za odrasle. Tiskalo je i distribuiralo je više stotina tisuća Biblija i različitih knjiga biblijske tematike.
Početkom 2007. godine objavili smo Bibliju u prijevodu Ivana Evanđelista Šarića, nakon obimne revizije. Na toj reviziji Svetog pisma radila je grupa stručnjaka, kako bibličara-egzegeta, tako i hrvatskih jezikoslovaca više od 3 godine.
Treba spomenuti da je Hrvatsko biblijsko društvo kroz isto vrijeme realiziralo više projekata slobodne distribucije za prognanike i povratnike, i za mnoge druge koji nisu u mogućnosti nabaviti Bibliju ili njezin dio vlastitim sredstvima, te na taj način podijelio više desetak tisuća Biblija.
Hrvatsko biblijsko društvo pokrenulo je prije 2007. godine projekt novog prijevoda Biblije na hrvatski jezik. Svaki novi prijevod Biblije svakako je velik duhovni i društveni događaj za svaki narod. Za hrvatski narod on je od posebnog značaja zbog povijesnih posebnosti u kojima je on živio u prošlosti. Projekt novog prijevoda Biblije organiziran je kao nacionalni projekt, poštujući pritom suvremena svjetska dostignuća kako s područja biblijske egzegeze, tako i s područja jezikoslovlja i teorije prevodilaštva. Rad na novom prijevodu organiziran je kao timski rad, a u njemu sudjeluju vodeći stručnjaci s područja biblijskih znanosti i jezikoslovlja. Dosad je obavljeno više od polovice posla na projektu. S obzirom na zahtjevnost posla i dosad učinjeno, očekujemo da će novi prijevod biti gotov i dostupan javnosti u cijelosti do 2016. godine."
HBD je član svjetske najuglednije organizacije za promoviranje Biblije; Ujedinjena biblijska društva – UBD (The United Bible Societies). UBD ujedinjuje 146 nacionalnih društava (HBD je jedno od njih) u više od 200 država, koja djeluju u suradnji i kao servisi Crkava te nevladinih udruga.
Crkvena općina Bilje, pod vodstvom župnice vlč. Aranke Čati Sabo, organizirala je 15. studenoga 2014. s početkom u 11h: Bogoštovlje, program i domjenak povodom dovršetka obnove Crkve. Crkva je porušena tijekom Domovinskog rata (1992.) od strane agresora i okupatora.
Bogoštovlje je predvodio biskup Lajoš Čati Sabo uz sudjelovanje biskupa Podunavske biskupije (jedne od četiri reformiranih biskupija u Mađarskoj) Bogárdi Szabó István, iz Budimpešte. Nazočni su bili i: glavni skrbnik g. Josip Kel, svećenici/e Crkve, svećenik Rimokatoličke Crkve i župnik iz Bilja, saborski zastupnik g. Juhász Sándor, načelnik općine Kneževi Vinogradi g. Deneš Šoja, izaslanik Vlade RH g. Pavao Šašlin, te predstavnici Crkvenih općina.
Biskup Szabó je propovijedao na temelju Evanđelja po Luki 14,1-4, te istaknuo važnost ustrajne vjere koja se gradi pobožnošću (molitvom i Riječju Božjom), ustrajnim i predanim životom vjere u zajednici te redovitim posjećivanjem Bogoštovlja.
Biskup Lajoš Čati Sabo je poručio:
"Ova je Crkva, prije Domovinskog rata, bila prekrasna. Tadašnji staratelj József Német, zajedno sa ostalim članovima crkvene zajednice, marljivim radom učinili su sve u tom interesu.
Dana 21. kolovoza 1992. g, otac, nazočnog István Tokaia, rekao mi je; kako su noću zapalili crkvu u Bilju, koja je u potpunosti izgorjela. Nisam htio vjerovati u sve to, dok se svojim očima nisam uvjerio.
U okupatorov vandalizam uvjerio sam se kada sam obišao srušene zidove crkve, i kada sam hodao još na vrućim ostacima krova koji su se još uvijek dimili. Godinama nakon toga, čuo sam od vjernika crkvene zajednice, da su i iz Osijeka vidjeli tu ogromnu vatru, ali su tek kasnije saznali da im je tada gorjela i izgorjela Crkva.
Nakon Domovinskog rata, niz godina, bespomoćno smo gledali ostatke spaljene crkve, gdje smo održali i jedno Bogoštovlje. Polako smo počeli gubiti nadu u to da će ova Crkva ikada više biti obnovljena. Međutim, Gospodin nije dopustio da ova Crkva i dalje leži u ruševinama.
U ime crkvene zajednice, zahvaljujem se Rimokatoličkoj Crkvi, svim njenim članovima na tome što su nakon povratka kući iz progonstva i izbjeglištva, omogućili održavanje reformiranog Bogoštovlja, budući ni župni dvor nije bio prikladan za to, isti je u potpunosti bio uništen i opljačkan.
Moram napomenuti kako je bilo pojedinaca koji su nas svim silama kočili kako ne bismo uspjeli u obnovi Crkve.
Unatoč svemu - naš Stvoritelj, naš Bog, dao je veliku snagu i ustrajnost - saborskom zastupniku Denešu Šoji i Ištvanu Tokaiju koji o se nisu umorili: kucati na mnoga vrata, pisati zamolbe, sve dok nisu postigli da je: 2011.g. izgrađen novi krov, 2012.g. crkveni toranj, 2013.g. jedan dio unutrašnjosti crkve, a ove godine sve ostalo ne bi li ovako izgledao Dom Božji!
Zahvaljujemo se Hrvatskoj državi, koja je na našu zamolbu, većinu troškova - slobodno mogu reći, najveći dio - ove obnove i izgradnje preuzela na sebe. To je neizmjerno velika pomoć za ovu crkvenu zajednicu! Moram priznati kako je nama činilo poteškoće sudjelovati, čak i u manjem dijelu, pokrivanja troškova.
Prošle godine, vidjevši našu tešku situaciju, u pravo vrijeme pomogao nam je dr. Bogárdi Szabó István, biskup Podunavske biskupije. Gospodinu biskupu se zahvaljujemo za službu i na tomu što se brine o nama 'malima'.
Svima se zahvaljujem što ste nam ukazali čast svojom nazočnošću na ovom, i ovoj crkvenoj zajednici, nesvakidašnjem slavlju.
Završio bih Riječju Božjom, koja je napisana u Psalmu 23,6: 'Samo će me sreća i milost pratiti, kroz sve dane života moga, i stanovat ću u kući Gospodnjoj dok živim'."
Izaslanik Vlade Republike Hrvatske, g. Pavao Šašlin, pozdravio je nazočne, te izrazio potporu crkvenoj zajednici u nastojanjima stvaranja pozitivne: duhovne, kulturne i etničke klime koja je nužna za razvoj naše domovine.
Nakon Bogoštovlja bio je prigodni kulturni program i domjenak za nazočne.
Dana 01. studenog 2014. u Crkvenoj općini Bjeliševac održano je Bogoštovlje, i predavanje, uz sudjelovanje: Českobratrske církev evangelicke iz Češke, zbora Crkve i Besede.
Bogoštovlje je predvodio župnik Crkvene općine vlč. Branimir Bučanović, a biblijska poruka temeljena je na Rim 10,9-13. U Bogoštovlju je učestvovao vlč. Jirij Gruber župnik i senior Brnoskog seniorata, koji je imao i predavanje: Pogled na povijesni tijek reformacije s posebnim osvrtom na Moravsku. Nazočne je, u ime Reformirane Crkve u Hrvatskoj, pozdravio glavni skrbnik i prezbiter Josip Kel. U ime Sinode (najviše tijelo Crkve) došao je predsjedavajući Sinode (vlč. Jiri Gruber), članica Sinodalnoga vijeća (s. Eva Zadražilova), vlč. Martina Kadlecova, vlč. Petr Brodsky, prezbiter Zajic, s. Daniela Ženata - redaktorica časopisa Česky bratr.
Poslije programa bio je domjenak i druženje u prostorijama Doma, a nazočni su dobili piktogram Lutherove ruže i brošuru Pogled na reformacijski pokret.
Prema posljednjim podatcima Českobratrska církev evangelicka ima 14 Seniorata (cc 250 Crkvenih općina), 250 svećenika, i devedesetak tisuća vjernika.
Crkva ima i više ustanova koje promiču poslanje Crkve od kojih se ističu: Teološki fakultet koji je djelom Sveučilišta u Pragu sa oko 700 studenata u različitim smjerovima. Fakultet školuje teologe i socijalne radnike te smije izdavati svećeničke licence za službu u Crkvi. Imaju šest škola od toga 4 za socijalni rad i glazbenu akademiju.
Dijakonija (socijalna službe Crkve) obavlja karitativnu službu Crkve. Trenutno ima 38 centara, 1500 zaposlenika i 1000 volontera, oni između ostalog, stalno skrbe za 2000 korisnika. Crkva ima dom za stare i nemoćne, domove za djecu sa posebnim potrebama za tristotinjak korisnika.
Tiskara (Kalich) godišnje izdaje 15-ak knjiga različitih naslova, a mjesečni crkveni časopis Česky bratar tiska se u 3200 primjeraka. Imaju šest centara (za kampove, predavanja i seminare) u vlasništvu Crkve te onih koji su u vlasništvu pojedinih Crkvenih općina.
Cjelovita reportaža i utisci sa predavanja se nalazi na web stranici CO: www.eklezija.org
Dana 27. listopada 2014. u 19:30, u Crkvi sv. Franje Kaptol 9, održan je međureligijski susret predstavnika monoteističkih religija: Židova, kršćana, i muslimana. Pored okupljenoga mnoštva nazočni su bili: u ime Rimokatoličke Crkve biskup mons. Vlado Košić, u ime Židovske vjerske zajednice rabin g. Lucijano Prelević, u ime Srpske Pravoslavne Crkve sveštenik g. Slobodan Lalić, u ime Makedonske Pravoslavne Crkve sveštenik g. Kirko Velinski, u ime Saveza baptista g. Boris Peterlin, u ime Evangeličke luteranske Crkve g. Branko Berić, u ime Islamske vjerske zajednice imam g. Arslani Mevludin.
Prenijeti su: poticaji, promišljanja, molitve te glazbene izvedbe na temu mira. Cilj okupljanja bio je poticanje izgradnje suživota, uvažavanja različitosti, izgradnja mira i snošljivosti građana Republike Hrvatske.
U ime Reformirane crkve nazočan je bio pt. Branimir Bučanović koji je iznio evanđeoski naviještaj i molitvu. Glazbenu točku, Felix Mendelssohn-Bartholdy (1809.-1847.), Orgelsonate in A-Dur, Op.65, Nr.III. "Con moto maestoso", "Andante tranquillo", na orguljama je izveo g. Javor Valjak.
Evanđeoski naviještaj je temeljen na Iv 14,27: "Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši". Mir o kojemu govori Gospodin Isus Krist je stanje duha i uma koje proizlazi iz života s Bogom. Bog je izvor mira te ga daje kao blagoslov, dakle, Božji mir se dobiva kroz blisko zajedništvo i život s Bogom. Taj, duhovni, život se odvija vjerom kroz molitvu. Nije moguće živjeti s Bogom, a ne imati mir. Oko nas je puno nemira i ratova što upućuje kako ljudi trebaju Boga - danas više nego ikad prije! Postoji i poticaj da se svjedoči vjera u Boga: po jednom i jedinom posredniku; najvećem Božjem proroku i poslaniku; utjelovljenoj Riječi, i našemu Spasitelju - Gospodinu Isusu Kristu!
Navedene vjerske zajednice okupljaju (prema posljednjem popisu) više od 90 posto građana, od čega je više od 85 posto rimokatolika. Inicijativa je svjedočanstvo kako religije potiču pozitivno društveno ozračje te žele da ljudi žive u slozi i miru.
Ovogodišnje okupljanje organizirao je Franjevački svjetovni red, Mjesno bratstvo Kaptol, Povjerenstvo Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog, u suradnji sa navedenim vjerskim zajednicama.
Dana 4. listopada 2014. u Crkvenoj općini Zagreb održan je sastanak Valdeško-metodističke Crkve u Italiji (VMCI) koju je predstavljao pt. Ruggero M, te Reformirane Crkve u Hrvatskoj (RCHR) koju je predstavljao tajnik Sinode.
Sastanak je protekao u ozračju međusobnog uvažavanja, uz potvrđivanje zajedničke opredijeljenosti da se potiče i promiče kršćanski sustav vrijednosti. Dogovorene su praktične smjernice suradnje i pastoralnoga djelovanja. RCHR i VMCI su dogovorile zajedničku suradnju u području: bogoštovno, pastoralno, katehetske službe. Crkve povezuje reformacijsko nasljeđe, eklezijalni ustroj, teološki identitet te međunarodne i povijesne veze. VMCI je na području Hrvatske bila prisutna u četiri Crkvene općine. Komunističke vlasti su protjerale (1946.) svećenika i veći dio vjernika, a imovina je polako i sustavno pljačkana. Pored navedenog ističu se nepovoljni društveni uvjeti te balkanski bukači i opsjenari antireformacijskog smjera koji su sustavno i temeljito djelovali protiv vjernika.
Valdežani su predreformacijska Crkava, djeluju od 12.st, a tek su 1984.g. od Republike Italije dobili puno i potpuno priznanje.
VMCI ima tridesetak tisuća vjernika, stotinjak pastora, 129 Crkvenih općina, uz tendenciju blagog porasta vjernika. Valdežani i metodisti Italije su ujedinjeni od 1975.g. Najveća koncentracija je u Valdeškim dolinama (Sjeverna Italija). Imaju razvijenu tiskarsku djelatnost. Poznati su po humanitarno-karitativno-đakonskoj službi, domovima i hospicijama za djecu, stare i nemoćne. VMCI ima jednu srednju školu, teološki fakultet u Rimu koji tamo djeluje od 1920, a osnovan je 1850.g, sa knjižnicom od oko osamdeset tisuća knjiga. Centar za duhovnu obnovu i konferencije je na Sjeveru Italije. VMCI misijski djeluje u Paragvaju i Urugvaju te ima dijasporu, posebno u SAD-u, sa desetak tisuća vjernika.
Povijest valdežana je bremenita, u više navrata su bili žestoko proganjani i pljačkani, a broj mučenika iznosi više desetaka tisuća. Ističemo dva primjera. Mérindolski pokolj je (1. siječnja 1545.) odobrio i potaknuo Francis I. kralj Francuske, a proveo ga je masovni ubojica Jean Maynier sa vojskom od dvije tisuća: pljačkaša, koljača, siledžija i lopova. Pobijeno je više tisuća pobožnih valdežana uz masovnu pljačku imovine. Dana 25. travnja 1655, nakon višemjesečnih neuspjelih pokušaja da ih se navede na idolopoklonstvo, organiziran je stravičan: pokolj, pljačka i masovna silovanja; ubijeno je oko 1700 vjernika. Pokolj je poznat kao Piedmontski uskrs. Danas su odnosi sa Rimskom Crkvom korektni, uz uvažavanje i poštovanje. Za razliku od prošlosti danas su napadi sofisticirani te iz naizgled drugog tabora. Pod udarom su sekularnih i gay lobista koji nastoje razvodniti i devalvirati duhovni i moralni sustav te unijeti poganštinu pod krinkom liberalnog i modernog, te proširiti duhovnu kugu.
VCMI je članica više međunarodnih organizacija među kojima je i Svjetska zajednica Reformiranih Crkava, te Vijeća Reformiranih Crkava Europe.
Dana 17. rujna 2014. u Reformiranoj crkvi Zagreb (www.rkczg.hr) održano je Bogoštovlje i drugo predstavljanje međunarodne inicijative 40 dana za život (prvo je bilo 25.veljače 2014.).
Biblijski navještaj, u sklopu Bogoštovlja, bio je na temelju Mt 13,1-23. Ovo je prva od sedam usporedbi, u tom poglavlju, kojima se poučava nauk o Kraljevstvu Božjem. Istaknuto je kako Isus rabi prispodobu o Sijaču koji sije sjeme ne bi li pokazao reakcije ljudi na istine o Bogu. Četiri sjemena simboliziraju četiri univerzalne reakcije na evanđeoske istine. Sjeme pored puta: to su ljudi koji čuju riječ Božju, ali ju - ne razumiju - Zli ju odnosi iz srca pa ne donesu roda. Posijano sjeme kraj puta: to su oni koji radosno primaju riječ istine - ali nemaju ustrajnosti - pa istine o Bogu ne daju roda. Sjeme zasijano u trnje: to su koji čuju poruke Svetoga pisma, ali zbog - svakodnevnih briga i borbe za materijalne potrebe istina bude zagušena - te ju žrtvuju za opsjenu i prolaznost. Dobra zemlja: to su - koji slušaju, i razumiju Riječ Božju te donose rod - svaki u svoje vrijeme i koliko mu je dano. Dakle; ističe se važnost slušanja Riječi Božje, a to se odvija putem samostalnog čitanja i molitve, te Bogoštovlja u sklopu Crkve - zajednice vjernika! Naglašeno je u evanđeoskom navještaju.
Održana su dva edukativno-motivacijska govora: Dr. A. Liseca i mr. A. Čakljušića u kojima je istaknuta važnost i potreba da se stane u obranu nerođene djece. Predsjednik inicijative mr.A. Čakljušić sa velikim entuzijazmom zagovara zaštitu nerođene djece. Govorio je o važnosti inicijative te kako su se on i supruga osvjedočili o Božjem djelovanju u realizaciji projekta u Hrvatskoj.
40 dana za život je miroljubiva pro-life inicijativa u kojoj je do sada sudjelovalo više od 625 000 volontera u 539 gradova i 24 države svijeta. Zahvaljujući inicijativi: 8 973 djece je spašeno od pobačaja, 101 radnik klinika za pobačaje dao je otkaz, a 56 klinika za pobačaje je zatvoreno.
Inicijativa se sastoji od: molitve i posta, osvješćivanja lokalna zajednice, i miroljubivog bdijenja.
Po drugi put se održava od 24. rujna do 2. studenog 2014. u: Zagrebu, Splitu, Osijeku, Sisku te Vinkovcima; ispred pojedinih bolnica u kojima se provodi ubijanje nerođene djece. Svaki dan od 6:30 do 18:30, a petkom i subotom od 0 do 24h.
Prva inicijativa trajala je od 5. ožujka do 13. travnja 2014. u Zagrebu. Tada je ispred bolnice Sestara milosrdnica održavano molitveno bdijenje u kojemu je bilo uključeno dvjestotinjak molitelja, a inicijativa imao podršku više od 5000 simpatizera te nekoliko vjerskih zajednica i nevladinih udruga. Nekoliko majki je odustalo od pobačaja, a društvena zajednica je senzibilizirana na problem. Inicijativa uz pomoć Udruge Betlehem i Djetešce na sunašce praktično i financijski pomaže majke koje odluče roditi, a ne ubiti svoje dijete.
Dana 20. srpnja 2014. zajednice u Pleternici i Bjeliševcu su ugostile propovjednika iz Češke Petra Brodskyoga. U nagovoru na Dan Gospodnji okupljenoj zajednici je prenio sljedeću poruku koju u cijelosti donosimo.
«Ivan je krstio vodom, a vi ćete za malo dana biti kršteni Duhom Svetim.» Dj 1,5.
«Drage sestre i braćo, sa nekoliko misli vraćamo se Pedesetnici, događaju izlijevanja Duha.
Starozavjetni narod taj dan je slavio kao žetvene svečanosti. 'Onda blagdan žetve prvina koje dolaze od ljetine onoga što si posijao u polju. Na svršetku godine blagdan berbe, kad sabireš svoju ljetinu s polja.' (Izl 23, 16 ) – žetvene svečanosti – kasnije židovstvo ovoj svečanosti daje drugo značenje i Pedesetnica počinje označavati dan kada je izdan Zakon – tom prilikom se čitalo iz knjige Rutine. Kršćanska crkva je ovaj dan pretvorila u svečanost osnivanja crkve – jer je na prvoj Pedesetnici iza kršćanske 'velike noći' bio izliven Duh Sveti. To nas prisjeća na stvari, koje su za naše shvaćanje ponekad zahtjevne.
Djelovanje Duha Svetoga, u crkvi i u životu pojedinaca, je vrlo snažno i raznoliko. Bez Duha Svetoga nije moguće vjerovati. Stoga, može se reći, tko vjeruje – primio je dar Duha Svetoga, ali čovjek kao da je ovaj dar negdje zametnuo i skoro da i ne zna za njega. Ima ljudi koji su zadovoljni što vjeruju kako vjeruju i zapravo računaju s tim da su i oni kršteni Duhom Svetim. Tu nas ove riječi iznenađuju: morate još biti kršteni Duhom Svetim. Prisjetite se da je to rekao uskrsnuli Gospodin Isus svojim učenicima. Ta oni su već davno u njega vjerovali, doživjeli su obraćenje, zbog njega su sve napustili i pošli za njim – a ipak to nije dovoljno – i oni moraju bit još pokršteni Duhom Svetim. Oni čekaju na dar Duha, oni, koji su već propovijedali, imali uspjeh i činili čuda.
Iz svega toga proizlazi, krstiti Duhom Svetim misli se na nešto više. Duhom Svetim ne krsti čovjek, Duhom Svetim krsti Krist. Kao prvo, trebamo shvatiti jednostavnu činjenicu, postoje stvari koje ne može nitko drugi dati, ni ljudi, ni organizacije i zajednice, ni znanost, ni banke, samo On sam.
Nema sumnje, tako osnaženje Duhom Svetim svi trebamo. Trebamo više nego što mislimo. Isto tako je sigurno i to da nitko nije isključen iz ove mogućnosti darivanja. I mi se kod krštenja vodom molimo da budemo kršteni Duhom. Jesmo li primili to što smo molili? Jesmo li primili Duha Svetog? Ljudi nisu sigurni, ali ako vjerujemo, primili smo «predujam» Duha. Sada moleći čekamo, da budemo pozvani i kršteni Duhom Svetim. Kad bismo u Pismu istraživali, što bi čovjek trebao za to činiti, naišli bismo na stvari koje su nam poznate, ali koje često podcjenjujemo.
Prije svega biti Gospodinov učenik, treba imati jasan odnos prema Kristu. Ne samo nekakav poučak, već istinski, stvaran odnos prema Njemu, uzdati se i slijediti Ga. Iz toga proizlazi, da ćemo uvidjeti i onu drugu stranu - spoznati ćemo svoj grijeh svoju krivicu, svoju slabost i nesavršenost, za sve to je umro Isus. Svega toga trebali bismo se odreći, ali mi se time poigravamo ili se možda sjetimo u crkvi pri slavljenju Večere Gospodnje. Treba Isusa Krista jasno priznati, onako kako su ga priznali apostoli pred ljudima. Naučimo se u svakidašnjicu uvesti dio poslušnosti Božje riječi i Zakona – evanđelja - sve do: Ne moja, ali tvoja volja neka se vrši. Uz to sve treba postojati čežnja – svidjeti se Bogu, čežnja za istinom, za život u njemu i po njemu. Mnogo puta ispada tako, ono što radimo, to radimo silom i iz tradicije, a ne zbog vjere. Posljedica ovakvoga shvaćanja jest molitva za pomoć i da nas Gospodin primi za svoje učenike. Ovim smjerom bi se trebale kretati naše misli, naša čežnja da primimo dar Duha.
Krštenje Duhom Svetim je spojeno sa svjedočenjem i službom. Bit ćete mi svjedoci. Svakako da to svjedočanstvo nije samo svjedočanstvo riječi. Čuli smo poruku apostola Pavla (1.Kor 12) koliko takvih darivanja je moguće zabilježiti. Krštenje Duhom Svetim sadrži tako veliko bogatstvo, da ni sve što je u njem sadržano, ne može biti dano jednom čovjeku, već je podijeljeno na mnoge. Ovo krštenje ne čini čovjeka sretnim u našem smislu riječi, ali čini čovjeka upotrebljivim za djelo Božje na zemlji, za spasenje čovjeka za kraljevstvo Božje, savladava našu pasivnost, vodi k aktivnosti i djelovanju.
U Isusovo doba, neki ljudi su mislili kako je Ivan Krstitelj očekivani Mesija. On je to odbacio – 'ja vas krstim samo vodom, ali onaj koji dolazi za mnom on će vas krstiti Duhom Svetim'. Danas većina ljudi misli da je krštenje vodom dovoljno – drugačije rečeno – da je dovoljan manje-više onaj pasivni udio u životu crkve, životu zajednice - kao: doći u Crkvu, sat-dva poslušati i otići. Postoji nešto više nego sat dva tjedno posjediti u Crkvi. To potražimo i naći ćemo.
Dar Duha Svetoga Bog daje kome želi i nitko ne može propisati i zato je svaki kršćanin drugačiji. Ne smijemo zato nekoga odbaciti samo za to što ima drugačiji dar od nas. I rast vjere i napredovanje i razvoj, nije kod svih ljudi isti. U Bibliji nalazimo svjedočanstvo o ljudima, koji su vjerovali, bili kršteni – kao recimo apostoli - a tek poslije su bili pokršteni i Duhom Svetim i ovlašteni za Njegovo djelo. A drugi opet- kao na primjer poganin Kornelius (Dj 10 ) najprije je primio Duha Svetoga, a tek tada se dao pokrstiti.
U tom po uskrsnom vremenu u Prvotnoj crkvi zavladala je napetost - čak nemir. Razapeti je bio opet među živima, pojavio im se i opet nestao. Neki su vjerovali, mnogi su sumnjali i tražili dokaz – i dokle će tako? Je li to uvjerljivo? Što će se dalje dogoditi? Što zapravo treba raditi, tko i gdje treba preuzeti odgovornost za tako sveto djelo – za daljnji razvitak? I gle tu je pedeseti dan, blagdan Pedesetnice i Gospodin je svoje učenike pokrstio Duhom Svetim - djelo ide dalje i teško je čovjeku ocijeniti koliko je toga obavljeno službom Petrovom, Pavlovom, Jakobovom i ostalih učenika - i gdje bi svijet bio da njihova služba nije širila u svijet evanđelje ljubavi i mira. Dramatična je povijest Prve crkve!
Upitajmo se – a što danas! I danas u crkvama djeluju ovi posebni darovi Duha, kako smo o njima saznali kroz svjedočenje apostola Pavla – iako danas imaju malo drugačiji oblik, nego li tada, zato što je i naš život drugačiji od života tadašnjih ljudi
Danas treba dobro odgojiti djecu u obitelji, i ne samo za rad, štednju i određeni građanski ponos i poštenje, već ih treba dovesti na put za Kristom, a za to je potrebna posebna nadarenost. Ili u vrijeme žurbe, trke, užurbanosti, a onda i određena bezobzirnost jednog prema drugome - pokazati spremnost za pomoć, žrtvu, ljubav. Tko to može i čini i osjeća da treba tako činiti - taj je čovjek nadaren. Zato hvala Bogu da je i danas tako, da su ljudi kršteni Duhom Svetim kako to Bog hoće. Mi za ovo trebamo još sa većim žarom brinuti i moliti za dar Duha.
Max Kašpar: pisac, psihijatar, esperantist i autor dvadeset esejističkih knjiga prevedene i na poljski, talijanski i francuski, u jednom od mnogo eseja bavi se pitanjem, što se to dogodilo sa vremenom u kome živimo. Često se govori o tome, da živimo u krizi – ekonomskoj - nismo svjesni i ona nas opterećuje, ali i duhovnoj krizi. Nju manje primjećujemo. Razgovaramo sa ljudima i vidimo da su mnogi razočarani, ponuđena sloboda kao da je potisnuta i ugušena, a teško je odgovoriti na potanje što će nam donijeti budućnost. Max Kašparu to želi razjasniti. Uzrok društvene krize vidi u gubitku stida, srama a izraženo biblijskim rječnikom – gradnja doma na pijesku, umjesto na stijeni. Citirat ću treći uzrok krize. 'Treća bolest, koja se širi epidemijski, je osjećaj nemoći. Nekako se u tome počinjemo postepeno svi utapati. Jednom u nekoliko godina nam se baci čamac za spašavanje u obliku izbora, ali se pokaže da je i on probušen. Frustraciju zamjenjuje depresija, razočaranje mijenja nemoć, a upravo ta nemoć spojena sa osjećajem bezizlaznosti je jako opasna. Potraje li dugo, počinje se mijenjati u agresiju, a ta je već tu. Na kraju i među školskom djecom se osjeća njen porast. Budimo iskreni i nemojmo se žaliti samo na one na vrhu. Skrivili smo si to sami kad smo prihvatili izopačen stil života, koji nam šapuće: Živi bogato izvana, a siromašno iznutra! Sve dotle dok se naš narod ne promijeni i ne počne živjeti bogato iznutra, a siromašno izvana, nemamo dobre izglede…'
Pomolimo se: Dođi Duše Sveti i oživi u nama to što je mrtvo... Hvala ti, što u nama znaš probuditi stvarnu zahvalnost – zahvalnost, koja ne vidi samo sebe i svoje potrebe. Podari nam strpljivost i želju da kroz tebe služimo drugima. Amen!»
U Kamencu je 28. lipnja 2014. održan Skup članova prezbiterija Crkvenih općina. Nazočno je bilo 85 vjernika, iz 12 zajednica (Hrastin, Korog, Osijek, Beli Manastir, Bilje, Kopačevo, Lug, K. Vinogradi, Suza, Karanac, Kotlina i Kamenac). Nakon Bogoštovlja održano je predavanje koje je imao dr. Pál Huszár glavni skrbnik Reformirane Crkve Mađarske. Tema predavanja je bila: «Služba i uloga prezbitera i vjernika u Crkvi».
Biskup Lajoš Čati Sabo, pozdravio je sve nazočne, a propovijed je imao vlč. J. Kanals na temelju Postanka 47,10, te je istaknuo: «Živjeti kao manjina nije beznadno, ali nije ni lagano, međutim, ostanimo u svojoj vjeri!»
Dr. Huszár je održao poticajno predavanje o ulozi i službi prezbitera u zajednici vjernika, a pored mnogih poticaja i pouka, istaknuta je sljedeća misao: «Naivno je vjerovati kako će čovjek 21. stoljeća dragovoljno doći u Crkvu; ne neće! Stoga je zadaća i dužnost sviju - a ne samo crkvenih službenika - ljude pozivati u Crkvu. Poručujem prezbiterima i svim vjernicima, nemojmo zaboraviti kako je milost Božja uvijek veća od bilo koje zemaljske sile!»
Članica prezbiterija CO Kamenac gđa. Lenke Arpaši je povodom skupa izjavila sljedeće: «Želim poručiti svim prezbiterima i vjernicima da propovijedanje Božje riječi nije samo zadatak svećenika/ca već i svakoga vjernika Crkve. Bez obzira na situacije i teškoće koje imamo, uvijek treba imati na umu da imamo svemogućega Gospodina kojemu se molimo, vjerujemo i sa strpljenjem iščekujemo. On je uz nas i nikad nas neće napustiti ili iznevjeriti. Naša snaga je u njemu i to je ono što je najviše!»
Domaćini su sve nazočne pogostili ručkom te na taj način praktično pokazali kršćansko milosrđe.
Sinodalno vijeće (SV) je imalo redovni sastanka (16. svibnja 2014.). Iako planirano u Bjeliševcu, zbog elementarnih nepogoda i kiše, održano je Korođu. Nazočno je bilo sedam članova: biskup, staratelj Zemaljske Crkve, seniorka i staratelj Baranjskoga seniorata, senior i starateljica Slavonskoga seniorata, i tajnik Sinode.
Raspravljalo se o tekućim pitanjima i djelovanju zajednice, a ističe se sljedeće.
Obnova i uređenje bogoštovno-pastoralnih prostorija za potrebe pastoralnog rada se odvija u na više mjesta, a ističu se sljedeće Crkvene općine (CO). CO Bilje se polako renovira, a zgrada je srušena prilikom Veliko-srpske agresije na Hrvatsku. Republika Hrvatska većinskim dijelom pomaže oko obnove ali zajednica mora osigurati dio sredstava. Budući je zajednica mala, a izdaci veliki, zatražena je i dobivena pomoć od Reformirane Crkve Mađarske. Unutrašnjost je uređena te pojedini dijelovi (toranj). CO Kotlina: dovršenje pastoralni prostorija se privodi kraju, a počeli su rješavati i dodatnu prostoriju. CO Vardarac: uređuje se pastoralni stan, sanitarni čvor, te je potrebno još okrečiti pročelje. Zajednica financira obnovu, uz pozajmicu koju je osigurao pastor zajednice. CO Zagreb: djeluje na novoj lokaciji. Prostor je potpuno preuređen za bogoštovno-pastoralno-katehetske potrebe zajednice, većina obnove je obavljena od vjernika dobrovoljnim radom.
SV je podržalo i prihvatilo ponuđenu suradnju sa Njemačkom evangeličkom organizacijom Gustav Adolf Werk (GAW). SV se posebno raduje što je GAW iskazao interes za Reformiranu Crkvu u Hrvatskoj. Kao izraz konkretnih namjera GAW je poslao predsjednika Dr. Dr. h.c. Wilhelm Hüffmeier i tajnika Pfr. Enno Haaks koji su bili u posjeti (7-9. ožujak), obišli više Crkvenih općina te imali sastanak sa članovima SV-a i svećenicima Crkve.
Reformirana Crkva u Hrvatskoj je postala punopravnom članicom sa pravom dva glasa (28. lipanj 2013. Debrecen) još jedne međunarodne-regionalne inicijative pod imenom Generalni konvent (GK). GK povezuje Reformirane Crkve regije: Hrvatske, Mađarske, Austrije, Slovačke, Ukrajine, Rumunjske, Slovenije i Srbije koje imaju oko 3 milijuna vjernika u tim zemljama.
SV je podržalo i prihvatilo inicijativu Valdeške Crkve Italije za suradnju na području pastorala i bogoštovlja. U okviru sestrinskih odnosa izrečenih od Svjetske zajednice Reformiranih Crkava, Crkve priznaju važnost stvaranja sveza koje izražavaju njihovo zajedničko povezivanje prema nauku Svetoga pisma i namjeravaju poticati kontakte između dvije sestrinskih Crkvi.
SV potiče vjernike da svojim molitvama i zagovorima mole Boga za mudrost i duhovno vodstvo kako bi djelovanje zajednice bilo Bogu na slavu i svjedočanstvo svijetu.
Predsjedništvo Reformirane Crkve u Hrvatskoj donijelo je odluku kako će se u svim Crkvenim općinama 1. lipnja prikupljati financijska pomoć, cjelokupni milodari od te nedjelje u svim zajednicama biti će uplaćeni za pomoć stradalnicima na Istoku Hrvatske.
Ova prirodna nepogoda pokazala je kako su naši građani predani pomaganju, dobro organizirani, a institucije Republike Hrvatske djeluju promptno u kriznima situacijama.
Naše molitve i podrška upućene su Bogu za blagoslov Hrvatske i svih njezinih građana: Hrvata, Mađara, Čeha, Slovaka, Nijemaca, Talijana, Austrijanaca, Bosanaca, Srba, Roma, itd.
Crkva poziva sve vjernike i ljude dobre volje da, sukladno svojim mogućnostima, pomognu našim sugrađanima na području Hrvatske koji su ugroženi poplavom.
Naše molitve upućene su Gospodinu Bogu da zaštiti i blagoslovi sve stradalnike, te mudro vodi spasioce, sve institucije Republike Hrvatske kako bi se: evakuacija, zaštita i sanacija obavila što bolje i uspješnije. Naše su molitve i podrška upućene svim profesionalnim djelatnicima i volonterima koji svojim radom pomažu onima kojima je u ovomu trenutku pomoć najpotrebnija.
O načinima pomoći više informacija se može dobiti putem Hrvatskog Crkvenog križa (www.hck.hr).
Reformirana Crkva u Poljskoj bila je domaćin godišnje skupštine Vijeća Reformiranih Crkava Europe te ju, ukratko, predstavljamo.
Crkva nasljeduje nauk te identitet reformacije 16.st, ustrojena 1551. na jugu Poljske. Crkvena uprava je sinodalno-prezbiterijalna, biskup se bira između pastora na službu od deset godina, a Sinoda Crkve se održava svake godine.
Vjerovanje i nauk se temelji na Svetomu pismu, a od konfesionalnih dokumenata se ističe Heidelberški katekizam i II. Helvetsko vjeroispovijedanje. Crkva je imala tešku povijest, a veliki broj vjernika i nekoliko pastora ubijeno je tijekom Drugog svjetskog rata, od te tragedije i progona te zločinačkog djelovanja komunizma Crkva se nije oporavila do današnjih dana.
Crkva je članica Svjetske zajednice Reformiranih Crkava, Svjetskog savjeta Crkava, te je aktivna članica i jedna od organizatorica ekumenskih nastojanja u Poljskoj, broji oko četiri tisuće vjernika, sedam pastora, devet Crkvenih općina (najbrojnija je u Varšavi sa oko 400 vjernika), osam zajednica vjernika koje nisu ustrojene kao Crkvene općine, posjeduju jedan vrtić. Pored redovnih aktivnosti za vjernike različitih dobnih skupina tiskaju časopis Jednota, i različite knjige iz područja interesa.
Reformirana Crkva Poljske i Upravni odbor Vijeća Reformiranih Crkava Europe (VRCE) bili su domaćini skupštine Reformiranih Crkava Europe 27-28. ožujka 2014. u Varšavi.
Skupština je otpočela Bogoštovljem, a nastavljena radnim sastankom. Drugi dan zasjedanja nastavljen je zajedničkom molitvom i biblijskim navještajem, predavanjima, izlaganjima, i raspravama, a zaključena je zajedničkim Bogoštovljem. Centralna tema je bila: Komunizam i postkomunistički procesi u zemljama koje su prošle totalitarističku represiju sa osvrtom na crkveni život.
VRCE ujedinjuje trideset osam nacionalnih Crkava koje su punopravne članice, a svaka bez obzira na brojnost ima pravo na jednog predstavnika sa pravom glasa iz: Austrije, Belgije, Bugarske, Češke, Danske, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Irske, Luksemburga, Litve, Latvije, Mađarske, Nizozemske, Njemačke, Portugala, Poljske, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Srbije, Švedske, Španjolske, Škotske, Ujedinjenog Kraljevstva, Ukrajine i Walesa. U ime Reformirane Crkve u Hrvatskoj nazočan je bio tajnik Sinode.
Društveni trendovi
Profesor Adam Hamori (Sveučilište Reformirane Crkve u Budimpešti) održao je predavanje o društveno-religijskim odnosima u Europi.
Izlaganje je temeljeno na komparativnim analizama (tri istraživanja od 1980. do 2010, države Europe, na uzorku od tisuću ljudi u svakoj zemlji) zemalja koje su prošle totalitarističku povijest kao i one koje nisu imale takovih iskustava. Uočljiva je različitost odnosa države i religije te trendova povezanih sa tim pitanjem. Nakon rušenja komunističkog totalitarizma - koji je sustavno vršio različite oblike progona i pritisaka na vjeru i vjernike - zemlje tzv. Istočnog bloka imaju porast kršćanske religioznosti. No, trenutno se uočava trend opadanja religioznosti u tzv. Zapadnim zemljama. Početkom devedesetih godina religijska sigurnost bila je prisutnija na Zapadu dok je tijekom vremena taj trend išao na ruku «istočnog bloka» da bi se danas stabilizirao na istom nivou kod svih. Generalno govoreći može se uočiti kako su društva, koja su prošla totalitarističko jednoumlje, sklonija religioznosti dok Zapadne države imaju lagani pad religioznosti. Posebno je uočljiva porast militantne sekularizacije koju promiču pojedine partije, njezina temeljna odlika je isključivanje vjere pa čak i njezino i izbacivanje iz društva. Naglašeno je kako se marksistička teorija - o tome kako će u modernom društvu religija nestati - pokazala netočnom. Potrebno je naglasiti ne postojanje koherentnog pogleda na stanje religioznosti u Europi; treba se pristupati individualno i pojedinačno svakoj državi ponaosob. Ipak; društva koja su prošla zločine komunističkog sustava počinju sve više nalikovati onima koja nisu imala te probleme.
Biblijski slogan: «Isus Krist je isti: jučer, danas i zauvijek!», potpuno je istinit i smislen jer iako se društva mijenjaju evanđeoska poruka ostaje nepromijenjena te daje nadu i duhovnu obnovu čovjeku.
Izvješće predsjednika
Predsjednik VRCE-a podnio je izvješće te istaknuo kako je zahvalnost izražena i činjenicom što se nastojanjima VRCE-a izgrađuje duhovno zajedništvo i odnosi Crkava članica. Godina 2013. bila je značajna i stoga što je obilježena 450. godišnjica Heidelbergškog katekizma, a mnoge Crkve članice su različitim aktivnostima i publikacijama obilježile jubilej.
Upravni odbor imao je dvije posjete Crkva članica: Reformirane Crkve u Rumunjskoj i Litvaniji. Crkva u Rumunjskoj suočava se sa problemima koji su povezani sa komunističkim nasljeđem i činjenicom da im je mnogo imovine opljačkano. U isto vrijeme se ističe negativan odnos većine prema manjini te pojava trenda sekularizacije, koji se očituje u suočavanju sa problemima rasta i duhovne obnove. Mnogi mladi ljudi napuštaju Rumunjsku, zbog teških ekonomskih uvjeta, te odlaze u nadi za boljim životom na Zapad. Crkva u Litvaniji je imala velikih problema sa otimačinom imovine koja je bila organizirana od osobe koja je zlouporabila ovlasti te pokušala privatizirati imovinu u procesu povrata. Zbog promptne reakcije i djelovanja te pomoći VRCE-a pokušaj pljačke je spriječen.
Istaknuto je održavanje Opće skupštine Konferencije europskih Crkava (KEC) održane u Budimpešti od 1. do 8. srpnja 2013. koju je u ime VRCE-a pozdravio i predstavljao potpredsjednik. Nazočilo je 470 učesnika, od toga 220 delegata sa pravom glasa.
Novi ured Svjetske zajednice Reformiranih Crkava tijekom 2013. bio je u procesu premještanja, a veći dio procesa je dovršen 12. siječnja 2014. te sada djeluje u Hanoveru. Reformirana Crkva Njemačke osigurala je prostore u sklopu Kalvin centra, a ona je u punom i ravnopravnom zajedništvu sa Evangeličkom Crkvom Njemačke. Proces premještanja bio je uspješan, te će djelovanje centralnog ureda od nadalje biti u ovom gradu, za sada ostaje i manji pomoćni ured u Ženevi.
Skupština je izabrala novi Upravni odbor: predsjednik Jan-Gerd Heetderks (Protestantska Crkva Nizozemske), potpredsjednici Balazs Odor (Reformirana Crkva Mađarske), Martina Wasserloss (Reformirana Crkva Njemačke), tajnik Sandy Horsburg (Prezbiterijanska Crkva Škotske).
Reformirana crkva Karanac i Korog (7. i 8. ožujka) organizirale su molitveno - bogoštovno okupljanje, povodom svjetskog molitvenog dana, koji se u okviru Reformirane Crkve u Hrvatskoj obilježava od osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Erzsébet Kanalas (starateljica Slavonskog seniorata) i organizatorica skupa u Korogu izjavila je sljedeće: "Mi smo kao Reformirana udruga žena (RUŽA) počeli organizirati sastanke u našoj novoorganiziranoj Reformiranoj Crkvi u Hrvatskoj (devedesetih godina prošlog stoljeća). Sestre iz RUŽA Mađarske insistirale su na tome da i mi, slično njima, sudjelujemo u tom pokretu. To je za nas značilo obnovu nastojanja jer je i nekadašnja Reformirana Crkva u Jugoslaviji, također, sudjelovala u organizaciji takvih susreta.
Od prije nekoliko godina organiziramo dva centralna molitvena dana, jedan za Baranjski, drugi za Slavonski seniorat. Slavonski je, zbog praktičnih, razloga skoro uvijek u Korogu. Uvijek pozovemo i katoličku zajednicu iz mjesta, a oni nam i dolaze (nekoliko žena), i uvijek otpjevaju nekoliko pjesama. Poslije liturgije uvijek imamo agape tj. zajedničko druženje, razgovore i pjevanje uz kolače, čaj i kavu.
Molitveni dan je i prilika za takav oblik druženja u crkvi, te dobijemo informacije i utiske o kršćanima iz drugih krajeva svijeta, te barem jednom godišnje pogledamo, malo dalje, izvan naše okoline." Poručila je sestra Erzsebet.
Udruga Svjetski molitveni dan Hrvatska je predstavila ovogodišnju inicijativu sljedećim riječima: "Ovogodišnju molitvenu liturgiju pripremile su kršćanke iz Egipta.
Kao središnju temu odabrale su stih koji se nekoliko puta pojavljuje u knjizi proroka Izaije, 'Potoci u pustinji', a koja je relevantna za njihovu zemlju.
Kroz liturgiju saznajemo o situacijama i potrebama egipatskih žena, kao i o položaju kršćanskih vjernika u toj zemlji, te za njih molimo. U središtu liturgije nalazi se prigodan tekst iz Evanđelja po Ivanu 4,1-41: susret Isusa i Samarijanke na zdencu u pustinji.
Ovogodišnja ekumenska nastojanja održana su od 18-26. siječnja 2014. u: Zagrebu, Osijeku, Hrastinu, Rijeci, Sisku i diljem Hrvatske, a slogan je bio: "Zar je Krist razdijeljen? (1.Kor 1,13). Učestvovale su sljedeće Crkve: Rimokatolička, Pravoslavne (Srpska i Makedonska), Reformirana, Starokatolička, Evangelička, Baptistička, Evanđeosko-pentekostalna. Reformirana Crkva podržava projekt zato što su moderna ekumenska nastojanja (istina sa drugim naglascima) otpočela sredinom 19.st. (1846.) u krugu Crkava reformacije.
Skup u Reformiranoj crkvi Zagreb
Reformirana crkva Zagreb je otvorila i bila domaćin (18.01.2014. 19:00) Ekumenskog bogoštovlja na kojemu su učestvovali predstavnici: Evangeličke Crkvene općine Zagreb, Rimokatoličke Crkve (Zagrebačke nadbiskupije i HBK), Makedonske Pravoslavne Crkve te Hrvatske Starokatoličke Crkve.
U ozračju molitve, i međusobnog uvažavanja nazočni su svjedočili kršćansku trpeljivost te se kroz: biblijski navještaj, molitvu i hvalospjev utvrdili, poticali vjeru i vjernost Bogu.
Biblijski navještaj se je temeljio na zapisima iz: Kol 1, 13-23 te 1. Kor 1,3-13, a vlč. Branimir Bučanović istaknuto je - između ostalog - sljedeće: "Riječ Božja jasno i nedvosmisleno svjedoči o Kristu. On je postao središte Svijeta i centar Svemira.
Došao je na ovaj svijet zato da bi pokazao Božju ljubav prema svima ljudima. Ta ljubav nas povezuje zajedno, na zajedničkoj molitvi, priznavanju i prepoznavanju drugoga, pomalo drugačijega, kršćanina, kao svoga brata.
Prvi kršćani nisu bili jedinstveni u izvanjskom smislu; oni nisu imali jednu i jedinstvenu organizaciju, ali su bili djelom jedne, jedine i nedjeljive Božje - Kristove Crkve!
Reformacijski nauk naučava kako je Kristova; dakle Katolička Crkva postojala od početaka vremena. Dakle i prije nego je u punini obznanjena po Kristu i apostolima. Bog je oduvijek imao ljude sebi odabrane koji su živjeli sa Njim. Ta Crkva postoji i danas! Ona je živa i djelatna u različitim kršćanskim konfesijama i denominacijama. Sve kršćanske Crkve koje svjedoče Krista za svoga Spasitelja djelom su te sveopće (univerzalne) Crkve.
Drago nam je istaknuti tu biblijsku-povijesnu činjenicu. Kao što trebamo uočiti kako su ovi vjernici (Korinćani) zbog svojih privatnih interesa i nerazumijevanja istinitih objava Božjih bili u sukobima.
Često puta se za reformaciju kaže da je 'raskolila' Crkvu. Lako bi se problem riješio kad bi to bila istina. Danas smo iz kanonske povijesti čitali kako su prvi kršćani bili 'raskoljeni' – posvađani!
Jedni su govorili da slijede Pavla, drugi Petra, a treći, zamislite molim vas, Krista!? Kako je moguće biti kršćanin ako se ne slijedi Gospodin Isus Krist. Stoga mi u reformiranoj tradiciji ističemo kako ne slijedimo čovjeka: Calvina, Luthera, Bulingera, Melanconta ili bilo kojeg drugog od velikih reformatora. Oni su Božji sluge, svjedočanstvo Božje na zemlji - ali mi slijedimo Gospodina Isusa Krista!"
Tajnik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Zvonimir Kurečić, poručio je - između ostalog - sljedeće: "Zbilo se to 5. siječnja prije pedeset godina u Jeruzalemu da su se susreli, po prvi puta nakon razdora (raskola), u Jeruzalemu patrijarh Carigradski, koji je po časti prvi među pravoslavnim patrijarsima, biskupima i vjernicima, zajedno sa papom, rimskim biskupom, koji nije samo rimski biskup, nego biskup Katoličke Crkve kako se je potpisao Pavao VI. na svim dokumentima II. Vatikanskog sabora.
Tu se isto prisjećamo pedeset godina početka toga Sabora. On je po časti, kada se gleda između pravoslavnih i katolika, prvi - rimski biskup, a drugi je carigradski biskup. Taj susret koji je počeo jednim novim ekumenskim zamahom je bio kamen temeljac za sve molitve, druženja, za pisanje knjiga, članaka koji su se dogodili kroz pedeset godina.
Upravo zahvaljujući tom susretu; tri godine kasnije carigradski u Carigradu, a rimski biskup (Pavao VI.) u Rimu međusobno su skinuli prokletstva (ekskomunikacije), i jedan i drugi su protumačili da žele tim činom, jednostavno, iščupati korijene razdora koji su bili službeno proglašeni.
Zato je dobro da se pedeset godina nakon toga čina prisjetimo hrabrosti dvojice prvih biskupa. Jednog sa Zapada, drugog da Istoka da su učinili taj korak!"
Tajnik Hrvatske biskupske konferencije, vlč. Jure Zečević, poručio je - između ostalog - sljedeće: " Ne želim propustiti priliku da čestitam Reformiranoj Crkvi na ovom večerašnjem, prvom, domaćinstvu Svjetskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana.
Vjerujem, nadam se, a i molim za to da ovo večeras bude povijesni događaj kada ste se uključili kao peta postaja od onih nekadašnjih četiri i želim da ovu tradiciju koja večeras ima priliku započeti: držite, čuvate, njegujete."
Predstavnik Evangeličke Crkvene općine Zagreb, vlč. Moran Rajković, poručio je - između ostalog - sljedeće: "Svi mi u sebi imamo urođenu osobinu koja je sklona padovima, i mi ljudi ponekad podliježemo pod zadaćama koje su pred nam povjerene sa riječima: 'Ja to jednostavno nisam u stanju učiniti.' Te riječi ponekad mogu biti jednostavan sud o našim vlastitim mogućnostima. No, međutim, strah nije božanska osobina, i on ne smije prebivati ni u nama danas, kao što nije prebivao u svima onima koji su kao naše preteče upalili plamičak, zajedničkom Božjom riječju, u zajedništvu koje nas ne dijeli nego spaja. Božja riječ nas ne dijeli!
Taj plamen danas bukti širom svijeta, oko te iste Riječi oko koje se svi zajedno okupljamo."
Predstavnik Makedonske Pravoslavne Crkve, vlč. Kirko Velinski, poručio je - između ostalog - sljedeće: " Da li ćemo nekad biti jedno - to će svakako biti - jer je to Božji put, to nije ljudski, a i put koji smo odabrali je pravi, a to je sa molitvom. Bez dogovora, pregovora, bez politike."
Predstavnica Hrvatske Starokatoličke Crkve gđa. Branka Lacković poručila je - između ostalog - sljedeće: "Ovi trenutci molitve i čitanja Božje Riječi su prekrasan primjer kako možemo zajedno moliti i dijeliti istu nadu vjere koju nam je ostavio Gospodin Isus.
Svi smo svjesni toga da će nas svijet prepoznati da smo kršćani tj. Kristovi po tome da se vodimo po zapovijedi ljubavi prema čovjeku i Bogu. Neka nam Kristova zapovijed ljubavi bude svjetlo u ovogodišnjoj ekumenskoj molitvenoj osmini."
Zaključnu molitvu predvodio je pastoralni službenik Crkve domaćina: "Svemogući Gospodine Bože, zahvaljujemo zato što si živ i živiš u srcima onih koje si pozvao u svoje Kraljevstvo.
Zahvaljujemo za tvoju milost, dar spasenja, koji nije uvjetovan našim djelima ili odlukama nego isključivo dolazi od tebe po milosti u Kristu Isusu Gospodinu našemu.
Pomozi da ustrajemo na putu spasenja, budemo predani i vjerni tebi i istinama tvoje riječi, da u drugima koji su drugačiji od nas, a slijede tvoj put prepoznajemo svoju braću i na taj način gradimo tvoje Kraljevstvo u našoj domovini.
Molimo te za našu domovinu Hrvatsku, sve njezine građane; da se kriza okonča, a svjetlo istine Evanđelja zasja u srcima mnogih i obasja put kojim ćemo svi mi zajedno ići.
Molimo te da se brak i obitelj kao temeljna ćelija društva: štiti, čuva i zaštiti, a naša domovina ide naprijed. Posebno molimo za duhovno buđenje - probuđenje usnulih srca!
Molimo te, svemogući Gospodine Bože, za sve one koji diljem svijeta pate zbog vjere; koji su ugroženi; čija su prava obespravljena!
Sačuvaj sve koji su tvoji, a nepravdu pobjedi kroz sustav i u sili Duha Svetoga!
To molimo po Kristu Isusu Gospodinu našemu. Amen!"
Skup u Reformiranoj crkvi u Osijeku
Prenosimo vijesti koju je objavila Informativna katolička agencija:
"Molitveni susret drugoga dana Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana koja se održava pod geslom 'Zar je Krist razdijeljen?' (1Kor 1,13) upriličen je 19. siječnja u prostorima uz reformiranu kalvinsku crkvu u osječkoj Retfali.
Prisutne je pozdravio pastor Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Hrvatskoj i član Ekumenske koordinacije osječke regije Darko Turšić. Nazočila je Ilona Andel, župnica u Retfali, a molitvu je predvodio Petar Sen, župnik u Hrastinu.
Prisutan je bio i mr. Antun Japundžić, predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije.
Oslanjajući se na ulomak Poslanice Korinćanima, u kojemu Pavao 'posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega' (usp. 1Kor 1, 1-3) želi milost i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, župnik Sen rekao je:
'Apostol Pavao svojim riječima sakriva sramotu razdijeljenosti koje se trebamo stidjeti i koju trebamo priznati.'
Milost i mir od Boga ono je čime se treba zadovoljiti, naglasio je župnik Sen, treba upoznati Božju milost i zadobiti mir, prihvatiti ga, a u milost vjerovati.
'Nije bitno kako se svećenici odijevaju, kakve dogme se naglašavaju, kakve tradicije se govore, kako nečije crkve izgledaju iznutra i izvana, nego je samo jedna stvar bitna i ona nas u ovoj osmini treba povezivati, a to je nasljedstvo, navještavanje, svjedočenje o našem Spasitelju Isusu Kristu', rekao je Sen, spominjući i činjenicu da nakon ekumenske osmine vrlo malo ostaje od zajedničkih nastojanja.
Izražavajući zadovoljstvo zbog zajedničkog susreta i mogućnosti svjedočenja te važnosti uzajamnog prihvaćanja jedni drugih, župnik je zaključio svoj nagovor pozvavši na zajedničku molitvu sve predstavnike Crkava i crkvenih zajednica.
Izricanjem molitve uključio se župni vikar Rimokatoličke župe Uzvišenja sv. Križa iz osječke Retfale Ivan Stipić.
Svi sudionici zatim su se ujedinili u molitvi Očenaša te je uslijedila prigodna riječ župnice Andel, pastora Evangeličke (luteranske) Crkve u Osijeku Đure Mokrana i predstavnice Baptističke Crkve mr. Ele Magda."
Skup u Grkokatoličkoj katedrali
Novinarka Marija Belošević o skupu (21. siječnja u 19h) ovako je izvjestila:
"Molitveni ekumenski hod nastavljen je u Zagrebu, a sinoć je postaja na tom hodu bila grkokatolička konkatedrala i župna crkva svete braće Ćirila i Metoda.
Akatist Kristu Čovjekoljupcu predvodio je križevački vladika Nikola Kekić, koji je u ovoj prigodi održao i prigodni nagovor.
U duhu svetopisamskog retka „Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti“, rekao je „svi mi poput prvih kršćanskih zajednica što prigrliše vjeru večeras želimo biti jedno srce i jedna duša.
Ovamo ste došli potaknuti Duhom Božjim kojemu smo se danas utekli na početku ovoga bogoslužja.
Ovdje smo zajedno proboravili ovo vrijeme Bogom danom slaveći jedinorođenoga Sina Božjega, i njega, Krista Čovjekoljupca, usrdno zazivali da nas pomiluje jer bezbroj puta sagriješismo i udaljismo se od njega koji je jedini pravi Put, jedina Istina i jedini Život naš“.
Naglasio je, kako je podijeljenost među kršćanima žalosna je činjenica i sablazan za one koji nisu kršćani. No, još je veća sablazan što veliki broj kršćana ne živi prema Božjem Ustavu, to jest prema Deset Božjih zapovijedi.
Poganštvina se uvukla u svakodnevni život mnogih kršćana. Tri stožerne kreposti vjera, nada i ljubav, koje bi trebale biti vodilje za svakoga kršćanina, kao da su zamrle.
Ovo vrijeme u mnogočemu nas podsjeća na biblijska vremena građenja babilonske kule. Mnogima Bog smeta. Sve što je Bog položio u temelje stvaranja prirode i čovjeka moćnici ovoga grešnoga svijeta žele pošto poto izvrnuti i društvo graditi na pijesku, to jest na nekim novim nazovi temeljima.
To je najopasnija bomba koja je u stanju čovječanstvo potpuno uništiti. Zato su potrebni svjesni kršćani i drugi ljudi dobre volje, vođeni Duhom Svetim, da se svim snagama odupru toj đavolskoj sili, upozorio je.
Nastavljajući se na Isusove riječi „Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj koji je na nebesima.
Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18, 19 – 20), vladika je potaknuo „želimo jednodušno, svjesni da baštinimo nesretnu povijest tijekom koje su se naši duhovni preci podijeli zaiskati u Oca nebeskoga da nam dade snage i volje istinski se obratiti i njegove zapovijedi ljubavi slijediti. Učinimo li to, opet ćemo biti u zajedništvu Boga Oca i Sina i Svetoga Duha, u zajedništvu božanske ljubavi“, jer „upravo k takvom zajedništvu i k takvom jedinstvu moramo svim srcem težiti i ujediniti se u borbi za bolji, Božji svijet“.
U tom duhu vjernike je pozvao da se pridruže molitvi za jedinstvo kršćana, koja se u ovom crkvenom prostoru od 1985. Godine održava svakog prvog četvrtka u mjesecu u 18 sati, jer je potreba u gradu Zagrebu više svijesti o potrebi stalne molitve za crkveno zajedništvo.
Tajnik Sinode Reformirane kršćanske (kalvinske) crkve u Republici Hrvatskoj Branimir Bučanović je temeljem svetopisamskog odlomka na kojem se temelji i ovogodišnje geslo molitvene osmine „Zar je Krist razdijeljen?“ podsjetio kako su kršćani kojima je Pavao uputio te riječi bili iskreni, predani vjernici, no imali su jedan problem.
Naime, svetopisamski tekst nam govori kako su u toj Crkvi neki slijedili Pavla, drugi Apola, treći Kefu, a četvrti Krista.
Tako se u prvoj kršćanskoj Crkvi javlja podjela i želja da se gradi svoj smjer. No, pitanje koje postavlja Pavao „Zar je Krist razdijeljen?“, u čije ime ste kršteni, koga slijedite je upućeno i nama. Je li temelj naše vjere Pavao, Petar, Apolo ili neki drugi čovjek, ili je temelj naše vjere, smjer našega života središte, odredište, uporište naše vjere Gospodin Isus Krist?
Ako je, a vjerujem da jest Isus Krist središte naše vjere, ako je On za nas jedan, jedini i jedinstveni Spasitelj svijeta kako ga opisuje Sveto pismo, onda smo na dobrome putu. Duboko i iskreno želim da nam centar bude Krist, Gospodin Spasitelj da na toj stijeni gradimo svoju vjeru, da njegov put slijedimo, pa ako i pomalo skrenemo da se na taj ispravan, evanđeoski put spasenja vratimo, rekao je Bučanović, te obraćanje vjernicima završio molitvom proroka Jone. "
Završni skup u Zagrebu
Završna ekumenska molitva i Služba riječi održana je 25. siječnja 2014. u katedrali u Zagrebu, a predvodio je kardinal Josip Bozanić.
Nazočni su bili predstavnici sljedećih Crkava: Rimokatoličke, Pravoslavne (Srpske i Makedonske), Reformirane, Evangeličke, Baptističke i Evanđeosko-pentekostalne.
Obraćajući se okupljenima tajnik Sinode Reformirane Crkve u Hrvatskoj poručio je sljedeće:
"Nama je izuzetno velika čast i zadovoljstvo što možemo, tamo gdje je to moguće, graditi mostove. Mostove koji povezuju ljude koji različito misle, malo drugačije vjeruju, ali imaju Krista Isusa za svoga Spasitelja.
Temeljni poticaji ovogodišnjih ekumenskih nastojanja zapisi su Svetoga pisma iz 1. Kor 1,1-17. Ukratko bih želio istaknuti tri poruke koje smo danas, ujedno, čitali i slušali. Treba istaknuti kako je apostol Pavao pod Božjim nadahnućem pisao Riječ Božju. Za nas Biblija nije samo zapis povijesti nego: istinita, vječna i nepromjenjiva Riječ Božja! Ono što je u Svetomu pismu zapisano to je vrhovni autoritet - iznad svih! Tako uči nauk Reformirane Crkve. Stoga u Riječi Božjoj i kroz nju pronalazimo utjehu, osnaženje, reformiranje i duhovno vodstvo u svakodnevnom životu.
Što nam poticajni stihovi žele poručiti? Prvo; u tih sedamnaest redaka petnaestak puta se spominje Gospodin Isus Krist. Možda bi se u brzini čitanja to zanemarilo, no potrebno je istaknuti. Zašto je apostol Pavao htio toliko istaknuti Gospodina Isusa Krista? Na to pitanje odgovor nalazimo u 11-12. retku. Naime u Prvoj kršćanskoj Crkvi koja je uzor, kako u teološkom tako i eklezijalnom smislu, pronalazimo postojanje određenih problema - oni su vidljivi i danas. Apostol Pavao upozorava tu, relativno malu, zajednicu vjernika na jedan veliki problem. Upozorava ih kako slijede sebe ili svoje ljudske uzore. Spominje se kako jedni slijede Pavla, drugi Apolona, treći Kefu-Petra, a četvrti Krista.
Ovi posljednji - sljedbenici Isusa Krista - bili su na pravomu putu! Zbog toga upozorava ali i potiče; neka Krist bude Centar našega života! Jedan, jedini i jedinstveni Spasitelj; ne zato što smo mi to tako odlučili nego naprosto zbog toga što on to jeste! On nas, također, želi upozoriti kako Crkva ne može biti građena na ljudskom temelju, privatnim interesima, ili ljudskim željama. Nego na Isusu Kristu i njegovom - evanđeoskom - nauku. Baš zbog toga su evanđeoske i poruke Svetoga pisma toliko snažna Riječ Božja - poput dinamita - koji dolazi u ljudsko srce i mijenja ga! Kada evanđeoska poruka stvarno zasja u ljudskim srcima ona uvijek mijenja na bolje.
Treću poruku koju ističemo ujedno je centralna evanđeoska porukom. To je poruka Križa! Možda bi se pomislilo na nekakvo drvo, predmet koji bi trebalo štovati ili obožavati. Ne! Čitajući spise apostola Pavla, ali i druge evanđeoske zapise, često puta se spominje križ kao koncept! Svakako da je križ postojao i na tom križu je Gospodin Isus Krist razapet. No, o kojem konceptu križa govorimo?
Govorimo o križu kao središtu kršćanske vjere! Kao odredištu po kojem je, i na kojem je Bog pomirio sebe sa cijelim svijetom. To je radosna vijest! Dobra vijest se sastoji u tomu da je Bog otvorio put svima nama za sebe. Ekumenska nastojanja žele tu, temeljnu, poruku prenijeti svima.
Mi smo ovdje zbog Krista, a ne zbog svojih konfesionalnih specifičnosti. Krist je onaj koji nas ujedinjuje, i Krista trebamo slijediti. Ne kao savršeni, nego kao grješnici spašeni po milosti Božjoj. Kao oni koji promišljamo njegovu riječ i tražimo duhovne poticaje u Svetomu pismu.
Neka te jednostavne ali jasne poruke odzvanjaju u srcima i budu vodilje u životu." Zaključio je molitvom svoj nagovor i poticaj!
Ekumenska nastojanja ove godine obilježavaju 50 godina (1964.po.Kr.) od povijesnog susreta pape i patrijarha Carigrada kojim je započet proces pomirbe između rimokatolika i pravoslavnih; koji su stoljećima (od 1054. po.Kr.) živjeli u netrpeljivosti te međusobnim proklinjanjima (ekskomunikacijama).
Dana 24. prosinca 2013. godine u 18 sati u Reformiranoj crkvi u Bjeliševcu održano je Bogoštovlje uoči Božića što je tradicionalni i bitan dio duhovne obnove vjernika.
Vjeroučenica Josipa (četvrti razred SŠ) ovako je opisala događaj: "U Bogoštovlju su sudjelovali i polaznici kateheze, tako što su čitali odlomke iz Biblije. Dva čitanja su bila Navještaj Kristova dolaska Staroga zavjeta, te tri čitanja Novoga zavjeta. Osim njih u Bogoštovlju je sudjelovao i zbor Češke besede Bjeliševac. Otpjevali su tri pjesme, dvije na češkom jeziku, te jednu na hrvatskom, 'Radujte se narodi'. Na kraju Bogoštovlja djeci su dijeljeni pokloni, te je bilo druženje uz kolače i kuhano vino.
Polaznika vjeronauka Dinu (šesti razred OŠ) smo upitali što je za njega Božić, odgovorio je: 'Za mene je Božić dan kada slavimo Isusovo rođenje!', te ga taj dan u godini osobito veseli.
Prije bogoštovlja vjeroučenici su se okupili kako bi zajedno okitili božićno drvce."
